Snažnije slike iz dana djetinjstva vezane su i uz crkvene svečanosti. Za dana proštenja prigodom slavljenja Velike Gospe na kamenskom održavala se i velika fešta. Poslije svete mise, pod šatorom bi se okupilo puno ljudi. Bili je tu i licitara,medenjaka,gvigca..

Za blagdan Svetog Ivana plotovi su bili nakićeni friškim žutim cvjećem, koje smo zvali ivančice. Cjeli tjedan su trajale pripreme za paljenje Ivanjskog Kresa.


Za svetog Jurja složilo bi se nas pet-šest dječaka i djevojčica , sa starim pjesmama sakupljali smo, jaja, šunku ili novac, ili što drugo čime su nas darivali, kako su to nalagali drevni običaji za taj dan.

Najčešće smo pjevali.
"Pisan Vuzam prošal je
zelen Juraj došal je,
iz zelene gore, u ovo ravno polje.
Donesal je donesal
lakat dugu mladicu i od pedlja travicu,
darujte, ga darujte, Jurja zelenoga,
Juraj nije svaki dan, već na ljetu jedan dan."
Na kraju je slijedila zahvala sa završnom kiticom.
"Ja vam hvalim,
Bog vam plati i Marija božja mati."

Današnji Halowen party za mene nije neka novost.Oduvjek smo čistili buče i stavljali svjeću,natjecali se čija će biti ljepša.

Maškare smo uvjek jedva dočekali.Nastojali smo se maskirat da nas nitko ne prepozna i pjevali smo:
Mi smo male maske,
došle smo iz Jaske,
dajte nama dinar,dva
da ne pjevamo badava!


Noćno lajanje pasa, pjev ptica kukavica ili sova, sve to izranja iz mojih sjećanja snažno, valjda i zbog toga šte se to izgubilo u kasnijoj atmosferi i načinu života i njegovih okolnosti, nešto što se više kasnije nije ponovilo, zato je valjda tako snažno utisnuto u sjećanje.