Podalje od tvornica,gustog prometa i brojne industrija obližnja polja i obala Kupe obiluju vrijednim biljkama-čuvarima našeg zdravlja.

Šipak

Botaničko ime biljke: Rosa canina L.; porodica ROSACEAE-ruže Izgled biljke: Divlja ruža je grm , visok 2-4 m, grane su uspravne, a pri kraju u luku polegnute, na sebi imaju brojno prema natrag povinuto trnje. Listovi su nepano perasto rastavljeni, listići , njih 5-7 su jajoliki i oštro nazubljeni. Cvate od lipnja do srpnja. Cvjetovi su veliki, blijedo ružičasti ili rijetko bijeli, razvijaju se pojedinačno.Nakon oplodnje cvjetište postaje sočno, narančasto crveno- to se naziva šipak, a unutar njega razvijaju se brojni plodići obavijeni dlačicama. Plod dozrijeva u jesen, rujan- listopad, zreli plodovi su crvene boje. Plodovi su 1-2 cm dugi i 0,5-1,5 cm široki, okruglasti do eliptični, meki i mesnati, svjetlije lii tamnije crvene boje.
Šipak je od davnina poznat u ljekarstvu i u prehrani pa je nekada služio kao hrana siromašnim slojevima. I danas ga narod upotrebljava za lijeèenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolaèe, juhe i druga jela. Još su stari rimljani vjerovali da šipak lijeèi bjesnoæu pa odatle i potjeèe znanstveni biljke: Rosa canina. Divlja ruža je razgranat, do tri metra visoki i bodljikavi obrasli grm èiji su listovi naizmjenièni i sastavljeni od pet do sedam jajastih te oštro nazubljenih listiæa. Biljka cvate u kasno proljeæe s lijepim ružièastim ili bijelim ružicama ugodna mirisa, a imaju po pet latica. Iz njihovih loža razvijaju se jajasti, crveni te na površini sjajni, oko jedan i pol centimetara dugi plodovi. Šipak je pun dlakavih plodiæa, a sazrijeva od rujna do sredina studenoga. U proljeæe se sabiru latice divlje ruže te se od njih pravi slatko ili džem koji se uzima tri puta dnevno po žlièicu uz prstohvat praška od preslice. Ovaj lijek lijeèi sve pluæne i unutarnje bolesti. Takoðer, latice se koriste u pripravljanju salata, jedu se sa jogurtom i sl. Listovi divlje ruže bogat su izvor vitamina C pa se, dok su mladi, sabiru i suše za pripremu vitaminskih èajeva. U naš se šipak na veliko sabire i suši jer je ustanovljeno da njegovo mesnato usploðe sadrži izuzetno velike kolièine vitamina C (400-1400 mg posto). Èak i osušen ili preraðen šipak sadrži odreðenu kolièinu ovog vitamina. No, ipak, najviše vitamina C sadrži zreli šipak koji još nije omekšao i poèeo gubiti svjetlocrvenu boju. Takoðer, šipak sadrži i druge vitamine: B1, B2, E, K i P, a bogat je karotinom. Sadrži invertni šeæer, saharozu, organske kiseline, pektin, treslovine, a plodiæi (koštice) sadrže vitamin E i vanilin koji daje ugodnu aromu. Za sušenje, šipak valja ubrati prije nego potpuno sazrije i omekša. Ubranog treba uzdužno prerezati i osušiti, a nakon toga sitno izrezati ili samljeti. Najviše se cijeni onaj osušeni šipak koji je zadržao lijepu crvenu boju. Takav se dodaje razlièitim smjesama za èaj, a zamjena je za ruski èaj. No, najbolji je èaj od èistog šipka koji sadrži visok postotak vitamina, a prednost mu je što je lijepe boje, ugodna okusa i treba ga manje sladiti zbog nešto većeg sadržaja šeæera u plodu. Za èaj su pogodni i plodiæi (koštice) šipka zbog ugodne arome vanilina te ponešto vitamina. Napitak protiv kamenca u bubrezima i mokraænom mjehuru spravlja se: dvije žlice šipka prelijemo s litrom kljuèale vode, ostavimo 8 do 10 sati da odstoji, ocijedimo te dodamo èetiri žlice pravog meda i soka od pola limuna. Ovaj èaj valja piti tri put dnevno po šalicu prije jela. Za kroniènu upalu bubrega priprema se èaj od ploda kadulje, šipka, preslice, borovnice i bokvice u jednakom omjeru. Jedna žlièica smjese prelije se s dva do tri decilitra kljuèale vode, ostavi poklopljeno 10 do 15 minuta te se pije ujutro, natašte te naveèer prije spavanja. Jedna žlièica usitnjene kore primorskog šipka i 50 grama rogaèa kuha se pet minuta u pola litre vode, to pijemo više puta dnevno, malu šalicu, a dobro je za liječenje proljeva.

Bazga

Mladi izdanci i listovi bazge beru se u travnju i svibnju, a cvjetovi u vrijeme cvatnje. Cvjetovi se beru po lijepom, sunčanom i suhom vremenu, čim se cvjetići počnu otvarati. Cvjetovi koji nisu ubrani po sunčanom i suhom vremenu brzo izgube mliječnobijelu boju, koja prelazi u smeđu i crnu i tada više nisu za uporabu. Plodovi bazge beru se u rujnu. Sirove bobice bazge, kao i nekuhan sok od njih, ne smiju se koristiti jer mogu dovesti do neželjenih posljedica -mučnine, proljeva, povraćanja i groznice. Pekmez od bobica bazge potiče pražnjenje crijeva. Posebno je pogodan za liječenje zatvora kod djece. Mladi listovi i cvjetovi bazge potiču znojenje i izlučivanje mokraće. Cvjetovi bazge liječe prehladu, kašalj, hripavac, gripu, bronhitis, početni stadij upale pluća, hunjavicu, reumatske bolesti... Bazga poboljšava funkciju bubrega i odstranjuje nagomilanu vodu u organizmu. Koristi se kod liječenja vodene bolesti te reumatizma mišića i zglobova. Mladi listovi bazge pomažu kao dopunsko sredstvo u liječenju šećerne bolesti. Sokom od bazginih boba s velikim se uspjehom liječi neuralgija trigeminusa (neuralgija ličnog živca). Pekmez od bazginih boba, sok ili vino uklanjaju nervozne srčane smetnje.

Trputac

Trputac je trajna zeljasta, vrlo česta livadska biljka. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima. Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.). Ženski trputac ima široke debele listove jajastog oblika, na širokoj peteljci. Muški trputac ima uske, duguljaste listove, koji se postupno sužavaju u široku kratku peteljku. Srednji trputac ima široke i ovalne listove. Cvate od svibnja do početka rujna. Beru se listovi, od svibnja do kraja kolovoza - dok je biljka u cvatu i dok još sjeme nije zrelo. Listovi se moraju sušiti (u tankom sloju) odmah nakon branja. Korijen trpuca kopa se od sredine kolovoza pa sve do kraja listopada. Nakon vađenja, korijen se dobro očisti pa naniže na konac i tako suši. Trputac sadrži: glikozide, saponine i gorke tvari, šećer, eterično ulje, klorofil, ksilin, vitamine A, C i K, željezo, kalcij, fosfornu kiselinu i sirišni enzim koji se nalazi u želučanom soku sisavaca i ljudi. Taj sirišni enzim, u zajednici s kiselinama, uzrokuje grušanje mlijeka u crijevima. Trputac je odličan prirodni lijek kod kašlja, hripavca, plućne astme, upale plućnih vrškova, pa čak i kod tuberkuloze pluća. Katar crijeva, probavne smetnje, želučane bolesti, crijevne parazite i krvarenje liječi svježe iscijeđen sok trpuca iz biljke u cvatu. Svježi sok trpuca uzima se više puta dnevno (po jedna jušna žlica soka pomiješanog s pola jušne žlice ugrijane vode). Kneipp preporuča trputac za čišćenje krvi, naročito kod kroničnih kožnih oboljenja. Za opekotine Listovi trpuca zgnječe se, premažu bjelanjkom i stave na opekotine.